Pripremajući se na put u domovinu demokracije i bogova, Grčku, našla sam na internetu mnoge  praktične savjete: Poneste udobnu obuću ukoliko namjerevate hodati više od 20 kilometara dnevno po brdima i planinama ili ponesite majicu kratkih rukava jer u srpnju i kolovozu bude vrlo vruće u Ateni. Zahvaljujući tim korisnim informacijama nisam se na Akropolu penjala u štiklama ogrnuta kaputom.

Međutim, nigdje nisam pročitala najkorisniji od svih savjeta, da u Grčku ponesem muholovku. Naravno, pretpostaviti je da u svakoj zemlji ima pokoja muha, ali na vlastitoj koži sam se uvjerila da ne postoje muhe upornije od grčkih. Da je Sokrat živ sigurno bi u jednoj od svojih mudrih izreka o ljudskim osobinama spomenuo i muhu: Budi uporan kao muha i uspjet ćeš u životu ili nešto u tom duhu. Grčke muhe nisu posebne samo zbog te karakterne osobine. One se, za razliku od svih drugih muha, pojavljuju u trenutku kad ih najmanje očekujete.

Prvi susret s grčkom muhom dogodio se na jednom od najljepših grčkih otoka, Specesu. Vlast je ondje zabranila automobile kako bi malobrojni domaćini i nebrojeni gosti neometano uživali u šumu valova. Umjesto automobila nesnosnu buku prizvode motori i kamioni, koje nisu zabranili. Ako zanemarimo stalno brujanje motora, na otoku je vrlo mirno i tiho. Ne čuje se, od zvuka motora, ni muha. Na Specesu ljetuju uglavnom bogati Atenjani, ali i obični ljudi sebi mogu priuštiti malo luksuza. U pravim konjskim kočijama se za deset eura možete odvesti do lijepe plaže, ako vam nije, kao nama, žao konja.

Pješačili smo tri kilometra u vrelim podnevnim satima dok se nije ukazala prva plaža. Tek što smo pronašli svoje mjesto u oskudnoj hladovini i predali moru sve svoje brige i umor, pojavila se ona – grčka muha. Bila je jedna jedina, ali se na trenutke činilo da ih ima bar desetak. Možda je naša percepcija bila uvjetovana sunčanicom, a možda je muha samo bila živahna da je izgledalo da je ima posvuda.

Kako god, skakutala je vragolasto po nama, škakljala nas i bockala. Vjerojatno ona i ne bi toliko skakala da je nismo pokušavali otjerati. Pokušali smo na lijep način, silovitim mahanjem rukama i nogama, dati muhi do znanja da postaje pomalo dosadna i da ima i drugih stvrenja na plaži po kojima može malo skakati. – Odi malo kod njih i skači pa se opet vrati ako hoćeš – rekli smo joj nježno kao djetetu. Izgleda da muhi nije zanimljivo domaće stanovništvo, već se, iz nekog razloga, namjerila samo na nas, turiste. Pokušavali smo dokučiti uzroke njezine upornosti. Počele su nam padati na pamet razne teorije. Zbog čega nas muha tjera s plaže? Želi li da napustimo i otok?

Možda stavljanje ručnika na plažu doživljava kao okupaciju svoje lijepe zemlje? Možda je žestoka protivnica prodaje grčke imovine strancima? Kako joj objasniti da smo mi samo u prolazu, kad ne poznajemo jezik grčkih muha koji je sigurno već odavno izumro. Dok bi druge muhe kad-tad odustale, grčka muha je sve više vraćala što smo je više tjerali, kao da nema ni malo stida.

Jedan grčki mudrac je rekao da treba prvo upoznati neprijatelja da bi se s njim mogao ravnopravno boriti. Dakle, preostalo nam je saznati sve o muhama. Koliko uopće žive muhe? Doznali smo da muhe žive od 15 do 25 dana, ali neke mogu živjeti i do 2 mjeseca što je puno dulje od našeg godišnjeg odmora. Ipak, nije sve bilo tako crno. Saznanje da muhe, baš poput ljudi,  spavaju noću, nam je je donijelo veliko olakšanje. Mogli smo na plažu odlaziti noću i sunčati se na mjesečini, ali borba s muhom nas je toliko izmorila da smo išli u krevet baš kad i ona. Ona je, doduše, zaspala malo prije nas, ali zato se budila vrlo rano.

Nakon nekoliko dana u društvu grčke muhe, napustili smo idilični otok Speces. Muha nas je ispratila do broda, čekala da se ukrcamo i srdačno mahala krilima. Zujala je: Dođite opet, ako se usudite!

U potrazi za mirom i tišinom, došli smo na otok Lefkada, na jednu od najljepših plaža u Grčkoj na koju je nekoć svratio čak i Odisej. Porto Katsiki. Sto nijansi plave boje koje je izmislio sam Posejdon. Divovske stijene koje nadvisuju plažu daju prirodan hlad tijekom cijeloga dana. I baš u trenutku kad smo povjerovali u raj, čulo se poznato zujanje. To je bila ona – grčka muha. Bez borbe smo se predali, pokupili ručnike i krenuli dalje. Znali smo da Grčka ima oko šest tisuća otoka i da mora biti jedan bez muhe.

Jedna ljubazna Grkinja nas je uputila na mjesto na kojem su odmarali svi olimpski bogovi – Pelion. Ponekad se u životu zapitamo zašto Bog čini ovo ili ono, ali ovaj put je bilo savršeno jasno zašto su bogovi izabrali baš Pelion za svoje ljetovanje. Samo je malo čudno zašto su se odatle uopće vraćali na Olimp? Teško je riječima dočarati taj magični spoj planine, šume i mora. Na jednoj od plaza, umjesto tuša, je pravi vodopad. Odsjeli smo u hotelu Farros iznad čuvene plaže Mylopotamus. Čuo se samo šum valova i crvkut ptica iz voćnjaka. Onda se pojavila ona – grčka muha. Ali ovaj put nije bila sama. S njom je došao čitav roj. Umorni od bježanja, prepustili smo se neumornome plesu muha koje su nas jutrom budile da gledamo izlazak sunca. Da nije muha, sigurno bismo prespavali te čarobne trenutke u najranijim jutarnjim satima.

U hotelskoj sobi stajala je na noćnom ormariću muholovka koju smo s prijezirom pogledavali. Tko bi mogao ubijati tako dražesna stvorenja? Izlasci sunca nad Egejskim morem u društvu muha popirimili su posebnu draž. Išle su s nama na sve plaže, u šetnje šumom, pile iz šumskih potoka vodu i sunčale se na našim nosevima. Jezik grčkih muha bivao nam je iz dana u dan sve jasniji i melodiozniji. Točno smo znali kada naša muha želi spavati i nismo joj smetali.

Sjećam se točno trenutka kada je nestala iz našeg grčkog života. Dogodilo se to u Ateni. Dok smo uživali u pogledu na Parthenon, nešto duboko nas je mučilo. Sve je bilo savršeno, ali bili smo zbunjeni i pomalo izgubljeni. Pred nama su bila čuda svijeta, a mi smo zurili u prazno. Nije bilo naše muhe. Tog dana, kao i obično, Grci su ispred zgrade Parlamenta prosvjedovali protiv korumpirane vlasti. U gomili ljudi isticao se zapanjujući prizor. Na čelu jednog od prosvjednika uzdignute glave stajala je ona – grčka muha i zujala: vratite tvornice radnicima, vratite Grčku Grcima.

Pin It on Pinterest