Iako su otkazana sva sportska natjecanja, Karantenjani mogu na televiziji gledati reprize slavnih trenutaka hrvatskoga sporta, što ima blagotvoran psihološki efekt. Naime, u vremenu opće neizvjesnosti i napetosti, gledanje repriznih nogometnih i rukometnih utakmica djeluje vrlo umirujuće na mozak jednoga Karantenjanina. Ako već ne znamo što će biti sutra s nama, mirni smo jer točno znamo u kojoj sekundi će Modrić i Rakitić zabiti a Subašić obraniti. Jedini je problem što se ne možemo kladiti na rezultate repriznih utakmica. To bi riješilo sve financijske probleme Karantenjana.

Dobro bi stoga bilo da Vlada omogući Karantenjanima klađenje na reprizne utakmice i uvrsti ih u paket mjera za spašavanje poduzetnika i radnika pod nazivom «Kuna i igara». S obzirom na poželjnu društvenu distancu, bilo bi nužno omogućiti klađenje na reprizne utakmice od kuće. Karantenjani bi, dakle,  imali mogućnost zarađivati neradeći od kuće bez ikakve napetosti i stresa a domaće televizije bi se obvezale emitirati reprize svih održanih sportskih natjecanja posljednjih dvadesetak godina, iz tenisa, atletike, rukometa, skijanja, čak i iz košarke. Kladionice bi se obvezale zadržati kvote kakve su imali kada su se prvi put odigravala ta natjecanja. Naravno, oni koji dosad nisu pratili sport i tek će se sad uključiti, ne trebaju brinuti, za njih će biti emitirane reprize repriza, dakako, s jednakim kvotama.

Karantenjanima su, osim gledanja repriza nogometnih utakmica, na raspolaganju još dva oblika kontrole nad situacijom – pozitivno razmišljanje i humor.

Neki smatraju kako je ova katastrofa idealna prilika da ljudi počnu pozitivno razmišljati. Kako nas uči terorija pozitivnoga mišljenja (nije tipfeler, već pojam izveden od riječi teror) ne možemo utjecati na neke nemile događaje u našim životima, ali možemo itekako utjecati na interpretaciju tih događaja i na svoje osjećaje. Dakle, ne možemo imati kontrolu nad situacijom, ali možemo nad vlastitim stavom.

Teror pozitivnoga mišljenja kaže kako Karantenjanin može itekako kontrolirati svoje raspoloženje u odnosu na događaje koji ga ugrožavaju. Kako to izgleda na terenu? Recimo, Karantenjaninu nakon potresa ostala rupa na krovu. O njegovom pogledu na svijet ovisi hoće li kroz tu rupu ulaziti zrake sunce ili padati kiša. Sve je stvar perspektive.

Za razliku od terora pozitivnoga mišljenja koji u sebi nosi mnoge elemente samoobmane i poricanja stvarnosti, humor je ipak razumniji način nošenja sa stresom – kao oblik samoobrane i načina suočavanja s raznim prijetnjama, zdravstvenim i društveno-ekonomskim. Budući da smo  u «ratu protiv virusa», kako ističu političari, humor je jedino oružje u borbi za mentalni opstanak, inače će se, kako se našalio netko od Karantenjana, u Vrapču i sličnim ustanovama tražiti krevet više.

Kako bi sačuvali svoje mentalno zdravlje, Karantenjani intenzivno iz dana u noć objavljuju i razmjenjuju šaljive sadržaje na društvenim mrežama. Nije smješna bolest sama po sebi, već događaji koji su se oko nje razvili. Karantenjani znaju kako smijeh nije samo čuvar razuma, već smanjuje i hormone stresa i povećava imunološke stanice sustava koje, uz sapun, najbolje napadaju viruse.

Uloga humora u stresnim situacijama je fascinantna, ali nije nikakva novost da je humor jedini tu kad zagusti. Šale na račun korona virusa samo su dio bogatog repertoara «humora katastrofe», od Titanika do terorističkih napada.  Dok se, s jedne strane, medicinsko osoblje na prvoj liniji fronta bori za ljudske živote, Karantenjani sa sigurne udaljenosti razmjenjuju šale na račun korona virusa, jer je i humoru potrebna distanca nešto veća od dva metra.  Iako među Karantenjanima ima onih koji nikada neće moći naći sponu između smijeha i katastrofe smatrajući kako je bezosjećajno smijati se nevoljama, činjenica je da humor ima vrlo korisne društvene funkcije. Šale pružaju olakšanje i trenutačni odmak od negativnih emocija te pomažu ljudima da se kao braća u nevolji međusobno više povežu.

Humor za vrijeme ove pandemije ima nekoliko uloga: osim što akutno popravlja raspoloženje i umanjuje stres, u nekim svojim oblicima ismijava poteze vladajućih. Smijeh je mješavina svega, obrambenoga mehanizma, pobune i bijega.

Nije samo virus neprijateljski nastrojen. Nedavno smo saznali da postoje i opasne šale koji mogu ozbiljno uzgroziti živote građana. Da bi se spriječila tragedija, na vrijeme je reagirao ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. On je vrlo ozbiljnim tonom dao upute Karantenjanima da se Prvoga travnja (Međunarodni dan šale) suzdrže na račun šala o korona virusu i tako obuzdaju smisao za humor onda kada je to najpotrebnije. Naime, netko bi se mogao našaliti da su napokon otvoreni kafići i Karantenjani neskloni šali bi mogli masovno izaći na kavu.

Prvi travnja 2020. će u povijesti ostati zapamćen kao dan kada nam je policija dala naputke kako se možemo šaliti. Što na to reći, već lijepo od naše policije što nam zasad dopušta da se šalimo svim ostalim danima u godini.

Fotografija preuzeta s www.nytimes.com

Pin It on Pinterest