ISUS U LOGORU

Tata je sreo Isusa na čudnom mjestu,
nespreman, poderanih hlača s lopatom u ruci, u logoru, čudeći se kako je prošao pored stražara kako je prešao preko žice bez ijedne ogrebotine očekivao je da će doći na oblacima,uz zvuk trublje, s anđelima, kako su ga navještali, a on je došao uz zvuk kruljenja praznoga želudca i eksploziju granata

u tom svečanom trenutku u logoru
ispala je tati lopata iz ruke
geler je napravio tunel pored srca
stražari su se preobrazili u anđele
i odnijeli ga u bolnicu među ranjenike
Isus je dugo nad njim bdio i kad se
uvjerio da mu je bolje, otišao

na odlasku mu je rekao:
i kad me ne budeš vidio, bit ću tu
i oprosti im jer ne znaju što čine

tata je samo kimnuo glavom

navještaju da će se vratiti jednom,
uz zvuk trublje, u pratnji anđela,
na oblacima i da će suditi ljudima

a On zapravo nikada nije ni otišao
i sve je oprostio unaprijed svima.

DUH

Idemo trčati Laki! U zdravom je tijelu i duh zdrav! Reče jedno jutro svome psu mladić zvani Krunoslav. 

Što to ja čujem? Jeza me hvata! Tako mi njuha, moj Kruno dragi spominje nekog duha!?  

Čudio se Laki pas:

Zašto li moj Kruno šumom juri 

a nitko živ ne lovi nas?  

Trčim evo i ja u korak s njim, 

iako nikakav razlog za trk ne vidim. 

Miš trči kad ga mačka juri. 

Zebra trči kad ju lovi lav. 

Ali zašto moj Kruno bez razloga žuri, 

ko da je razum izgubio zdrav. 

Lopov trči kad ga goni policija, 

zec trči kad ga goni lija, 

ali ne razumijem od kog bježimo Kruno i ja. 

Njuškam desno, njuškam lijevo, 

nikog nema, nitko iz grma ne vreba. 

Kako da mu objasnim da zalud trčati ne treba? 

On trči koliko ga noge nose, 

iako oko nas nema žive duše –  

samo ptice cvrkuću i vjetrić puše. 

On trči po toj pustoj šumi 

ko da uteć’ hoće panteri il’ pumi. 

Njuškam gore, njuškam dolje. 

Nikoga nema. Ne vara me njuh! 

Kad razmislim malo bolje, 

jedino može biti 

da nas juri onaj DUH.

 

DJED BOŽIĆNJAK NEMA KOME PISATI

ILI ISTINA O DJEDU BOŽIĆNJAKU

Na prvi pogled bi se reklo

da Djed Božićnjak ima posao iz snova

po nebu u saonicama leti

i spušta se kroz dimnjak s krova.

Za to je morao, dakako, ispeći

zanat dimnjačara.

No, sama škola dovoljna nije,

za takvo što moraš imati i dara.

Jedina njegova briga jest da nikoga

ne razočara.

A za to treba imati umijeće alkemičara.

Kao i svi drugi pravi heroji

Djed Božićnjak se ničeg ne boji,

čak ni kad visoko leti

i kad na vrh krova stoji.

Najteže mu pada

kada besmislicu čuje

da on uopće ne postoji.

Suze mu u oči nahrupiše

čim se sjeti

da on jedini ne može

Djedu Božićnjaku da piše.

Što želi, čemu se nada, što ga veseli.

On je usamljenik koji svima ispunjava želje

i ima širom svijeta ljubitelje.

Ipak, odluči on pismo napisati sam sebi.

Hm, dobra ideja, zašto ne bi?!

Dragi Ja,

ne mogu sam,

trebam pomoćnike.

Milijune njih!

Ne trebaju biti dimnjačari,

alkemičari ili mađioničari.

Trebaju samo znati

čuvati jednu tajnu

da ne pokvare noć bajnu.

Da ne kažu nikad nikom

kako ja zapravo ne postojim

kako se visine bojim

kako ne mogu kroz dimnjak proći

kako se tresem na hladnoći.

Ali uz tolike pomoćnike,

sve ću moći…

Pismo su te noći dobile sve bake, tete,

djedovi, ujaci, mame i tate,

A što je dalje bilo, sami odgonetate.

Pin It on Pinterest